Samopouzdanje je vera u sebe i svoje sposobnosti. Ljudi koji imaju jako samopouzdanje su sigurni da nešto znaju i umeju da urade. Ono nam omogućava da lakše prihvatimo nove izazove kako na poslovnom tako i na ličnom životnom aspektu.
Sada kada znamo šta je samopozdanje postavlja se pitanje da li se ljudi rađaju sa njim ili se ono stiče tokom života. Za sve vas koji želite da imate više samopozudanja dobra vest je: da se samopozdanje izgrađuje, ne prenosi se genima. Ali ako je tako zašto onda neki ljudi imaju više samopouzdanja a neki manje?
Iz prostog razloga jer su odrastali i sazrevali u sredini koja ih je podsticala da izgrađuju svoje samopouzdanje. Te osobe su bile gurane, da li od strane svojih roditelje, nastavnika ili koga god drugog, da preduzimaju korake izvan njihove zone komfora. To je ono mesto u kojem vam je sve poznato, nema previše talasanja i novih izazova i čini vam se da vam je tu fino i dobro, a u stvari ste se zaglavili u živom blatu i uskoro će vas progutati teška dosada i nezadovoljstvo. Koje se na kraju pretvara ili u ogorčenost ili u depresiju, a može i da bude kombinacije obe.
Sad kada znamo da se samopuzdanje može naučiti, vreme je da vam kažem kako to i da ostvarite.
Prvo treba da se rešite da ćete još koliko sada izaći iz svoje zone komfora i preuzeti inspirasanu akciju da nešto novo naučite ili uradite.
Kako ćete znati da ste na pravom putu?
Lako.
Počećete da se osećate neprijatno i da želite da se vratite u pređašnje stanje. E u tim momentima kada osetite tu nelagodnost treba da nastavite da gurate dalje i dalje, dok u jednom trenutku ne primetite kako se nelagoda izgubila i kako ste sve sigurniji u ono što radite. Ovaj prvi korak nazivamo: prelazak granice užasa. Odnosno one granice gde se nalaze svi naši strahovi, dok iza nje leži nepoznati novi svet u kojem tek treba da počnemo da se snalazimo. Važno je da vam napomenem, da dok ovo radite budete blagi prema sebi ali nepopustljivi. I nemojte kretati odma sa najtežom stvari koju hoćete da postignete, već krenite od nečeg lakšeg pa putem gradacije malim koracima gurajte napred.
Drugi korak je da se okružite ljudima koji će vas bodriti i podržavati. I koji će želeti da vam pomognu u vašem nastojanju da izgradite samopouzdanje. To znači, da sve one što govore kako se nešto ne može, sve te negativaše izbegavate kao što đavo izbegava krst. Oni vam neće služiti ničemu, čak naprotiv će vas vratiti u vašu zonu komfora jer se tamo i oni nalaze. Svako od njih je u svojoj brižljivo čuvanoj zonici komfora i ne žele da ih iko odatle izgurava te će se svojski potruditi da vas vrate u pređašnje stanje. Zato je veoma važno, da ako su ti negativaši ljudi koji su vam jako bliski, da im ne govorite ništa o svojim novim težnjama i da nađete neki fin i kulturan izgovor zbog čega ne želite da provodite više vremena sa njima. Ne brinite se ljudi koji vam žele dobro mogu se danas lako naći jednim klikom na neku fb grupu ili stranicu. Bar danas podrške bilo koje vrste za bilo šta ne fali.
Treći korak jeste da se uvek, ali uvek nagradite za bilo kakav malecni pomak napred. Nagrada ne mora da bude neka velika, dovoljno je da bude simbolična. Recimo želeli ste celog svog života da budete pisac ali to nikada niste sproveli u delo. Konačno ste se odlučili i uspeli da napišete nekih pola strane u wordu. Nakon ovoga se nagradite verbalno, sami sebi čestitajte: ‚‚Svaka čast! Ja se tebi divim! Da, možda nije vrhunska proza ali sam bar počela.‚‚ Takođe možete sebi darovati neku sitnicu, u svakom slučaju ne preterujte jer nije poenta u samim nagradama već u osećaju koji želite da postignete njome.
Četvrti korak jeste vera da vi to možete. A kako ćete znati da vi nešto možete? tako što ćete to raditi i praktikovati, podsticaćete sebe, afirmisati. Greške i neuspehe, kojih će biti na tom putu, prihvataćete kao lekcije. One vam pokazuju šta treba da popravite, poboljšate, uvežbate bolje, kako bi ostvarili ono što ste oduvek želeli a niste imali hrabrosti. Ako vas uhvati panika ili se počnete osećati smoreno, uzmite da dišete duboko. Okrenite se meditiranju ili mantranju: ja to mogu, ja to mogu, ja to umem. Nekada te kratke rečenice koje ponavljamo nebrojeno mnogo puta čine čuda iz jednog prostog razloga što vam ne dopuštaju da mislite o strahovima i sprečavaju sumnji da se uvuče u vas.
Peti korak jeste da počnete da obraćate pažnju na vaše držanje tela, kako stojite, kako hodate. Da li vam je glava spuštena ili je podignuta, da li vam je kičma ispravljena ko strela, a hod odiše sigurnošću. Kada počnete da obraćate pažnju na svoje telo i kako ga koristite biće vam mnogo jasnije i kako se mentalno osećate. Ako se osećate loše vaše držanje će biti loše, hodaćete pogrbljeno i pogled će vam biti zakovan za pod. Čim tom primetite istog momenta se ispravite podignite glavu i počnite da hodate odvažno, videćete samo ovaj mali trik će učiniti čuda na vaše raspoloženje i samopouzdanje. Što ovo više praktikujete time ćete sve više i više poboljšavati samopouzdanje kako na mentalnom tako i na fizičkom nivou.
I za kraj želim da vam kažem šta nikako ali nikako ne smete da radite!
Ne upoređujte se sa drugima, pogotovo ne sa onima koji su godinama pre vas počeli da se bave nečim što ste vi tek sad startovali. Od njih možete da preuzmete motivaciju i inspiraciju i to je to, ali da se upoređujete NE.
Upoređivanje nije dobro i ne služi ničemu. Mi smo svi različiti i svako od nas ima nešto posebno što može da da ovom svetu a ne može da se nađe kod nekog drugog. Zato prihvatite sa ponosom mesto na kojem se trenutno nalazite i gurajte svesno napred izgrađujući i ojačavajući svoje samopouzdanje.
Zapamtite još i ovo: svi ti ljudi koji odišu samopouzdanjem su prešli put kojim vi sad idete. No ni oni nisu samopouzdani u svemu, već znaju kako se igra ova igra i oni je igraju sa ushićenjem, svaki dan izazivajući i gurajući sebe napred kao onome što žele da ostvare. Ako su oni mogli možete i vi, ja verujem u vas! 🙂
No Comments