Pre neki dan me je jedna moja drugarica pitala šta ja mislim o sudbini? Da li ona postoji i ako postoji u kojoj meri vlada našim životima? Pravo da vam kažem, odavno nisam razmišljala na ovu temu. Prosto nije bilo razloga da o njoj mislim, jer se već duže vreme bavim izučavanjem zakona privlačenja, gde smo mi ti koji svojim mislima kreiramo svet oko sebe. Sobzirom da je ovo jedna veoma zanimljiva tema u ovom tekstu pozabavićemo se njom.
Skoro da ne postoji nijedna ljudska kulutura koja u svojim mitologijama i verovanjima nema pojam sudbine. Za stare Grke tri mojre su odlučivale sve što je u vezi sa životom i smrću. Dok su kod Slovena to činile suđaje, suđenice ili rođenice. One su određivale sudbiniu svakog novorođenčeta. Kada je u pitanju hrišćanstvo sudbina se ovde naziva predoređenje, odnosno to je Božja odluka koju je ovaj doneo unapred, a tiče se toga ko će se spasti večnog pakla a ko neće. Dok je u Islamu Alah taj koji je sve stvorio i odredio šta će se desiti i bez njegove volje ništa ne postoji niti se dešava. I u hinduizmu postoji verovanje da su neke stvari suđene božjim delovanjem ili ponašanjem osobe u prethodnim životima.
Kad sam bila mlađa i ja sam bila sklona da verujem da je malte ne ceo život dosuđen ili zapisan u zvezdama i da je jako malo u našoj moći išta da promenimo. Slušala sam neke ljude kako su iznosili i određene postotke, tipa 60% stvari u životu ti je čista sudbina. No kako sam počela da proučavam zakon privlačenja neke stvari su lagano krenule da se razvodnjavanju i poprimaju potpuni drugi oblik. Tako je bilo i sa sudbinom.
Veoma brzo sam napustila fatalistički pogled na svet. To je taj pogled, gde ti ama baš ništa ne možeš da uradiš, jer ti je neko tamo gore bacio kocku prilikom tvog časa rođenja, pređa je ispredena i ti sad samo čekaš da je neko precvika. Kada ovako razmišljate malo što šta ćete probati da promenite u svom životu. Prosto nećete imati razlog zašto da menjate kad ionako ništa nije u vašim rukama. No zakon privlačenja uči drugačije. Postavljen je na potpuno drugoj osnovi. U njemu je čovek taj koji svojim mislima kreira sve oko sebe pa tako i svoj život.
Što znači da ovo učenje stavlja čoveka u centar dešavanja i daje mu svu moć da promeni svoj život na najbolji mogući način ako zna kako da bude svesni kreator svoje realnosti. Ovde je Univerzum taj koji podržava svaku pojedinačnu odluku čoveka i suptilno mu daje signale u kom pravcu treba da se kreće ako želi nešto da ostvari . Ti signali, sećate se spominjala sam u svim skoro mojim tekstovima, jesu emocije.
Ok idemo dalje, iz prethodnog dela teksta jasno vam je sada da sam odavno prestala da verujem u pojam sudbine kao takve. Gde su mnoge stvari u životu predodređene i ne mogu se menjati. Sada dolazimo do onog dela koji je mnogo više metafizički a to je deo u kojem ja verujem ( a nisam jedina) da smo mi sve sami izabrali pre dolaska u ovaj fizički oblik. Izabrali smo naše roditelje, zemlju u kojoj ćemo se roditi, pol, seksualno opredeljenje, invaliditete, pa čak i kada ćemo umreti. Stoga ovo može biti neki vid predodređenosti ali opet nije potekao od nekog izvan nas nego iz nas samih.
Pošto smo mi deo beskonačnog Izvora, mi u nama imamo sve potrebne alatke kako bi smo život na ovoj planeti proživeli na najoblji mogući način za naš rast. Zbog tog rasta smo kao enrgije i odlučili da dođemo u fizički oblik. Mi smo ovde zbog skupljanja iskustva i širenja svesnosti. I mnoge stvari koje proživljavamo su tu sa razlogom da nas poguraju i učine boljim. U ovoj povezanosti sa Izvorom leži i ono nešto što možete nazvati sudbinom.
Da bi nešto ostvarili i prizvali u svoju fizičku stvarnost vi morate naučiti kako da potpuno verujete Izvoru da će on odraditi svoj deo posla. U tom sudbinskom skoku (leap of fate) vi se potpuno prepuštate nepoznatim trenucima. Vi znate da će to što želite doći ali ne baš i kako, kada, od koga , gde….A s obzirom da smo mi društvena bića i stvaramo ne samo na ličnom nivou već i na sveukupnom nivou tada tuđi sudbonosni skovi zakonom privlačenja dovode da se neke osobe sretnu i neki događaji dese. E taj momenat možemo zvati sudbinom, mada ja sam opet sklonija da ga zovem bezuslovna vera koja prelazi u potpunu spoznaju. Sigurna sam da ste svi imali takve momente u svom životu, kada ste prosto znali da će nešto što ste zamislili i poželeli biti materijalizovano.
Kada imamo ovakvu sliku ispred sebe najlogičnija stvar koju mogu da kažem za sudbinu jeste, da ona ne postoji u onom obliku u kojem smo je dosad doživljavali već u jednom mnogo prijemčivijem i pozitivnijem. Jasno vam je da se ovde radi o timskom radu: vas, vaših sudbonosnih skokova (ili kako ja volim da ih zovem skokova potpune vere) i beskonačnog Izvora . Sve je toliko prepleteno i povezano da nije ni čudo što su stari Grci verovali u nekog ko drži makaze i preseca te niti kada mu se prohte. No pošto sada znamo mnogo više i jasno nam je da smo mi ti koji imamo moć da se fokusiramo na pozitivan ishod bilo kojeg momenta u našem životu, ne treba da se bojimo kakva će nam sudbina biti. Jer mi smo ti koji je uz pomoć beskonačnog Izvora kreiramo.
No Comments