‚‚Jedan od najvećih poklona koje možete dati sebi, jeste oproštaj. Oprostite svima.‚‚
Svi smo mi bili u situciji kada se neko (ne)drag ogrešio o nas. U tim trenucima skoro svakog od nas obuzme prvo šok pa tuga a potom sve to pređe u bes a onda bi trebali da nemio događaj prepustimo zaboravu. U zavisnosti kolika je ta ogrešenost velika i koliko smo emotivno povezani sa tom osobom toliko će dugo i proces zaborava da potraje. No često se dešava da nemio događaj danima pa čak i mesecima vrtimo u našoj glavi, promatramo svaki detalj i onda se bes pretvori u ozlojeđenost, ogorčenost, mržnju pa se jave i misli o osveti. A to svakako nije dobro po nas.
Bes je prirodna reakcija i normalna stepenica više na emotivnoj lestvici osećanja. No ne valja i nikako nije dobro da se zaglavimo u njemu. Ako smo predugo preokupirani ovako negatvinom emocijom dolazi do promena kako u našem umu tako i u našem telu. Za negativne emocije je potrebno mnogo više energije i to je na duže staze iscrpljujuće. Desi li se da se zaglavite u ovom stanju vrlo brzo ćete iskliznuti iz normalnog toka funkcionisanja a na sve to organizam će odregovati kako najbolje zna i ume- bolešću (bilo fizičkom ili mentalnom), nadajući se da će vam tako skrenuti pažnju da to što radite nije dobro za vas.
Nažalost mnogi od nas nisu još svesni da je sve to povezano pa na bolest reaguju sa još više ozlojeđenosti i time još više pogoršavaju situaciju. Nekada do te mere da je jedini preostali izlaz smrt. Nije mi želja da vas plašim i da zračim negativno već naprotiv da vas uputim na jedini put koji treba da preduzmete kada se neko ogreši o vas, a to je da krenete stazom oproštaja. Tamo ćete naći željenu slobodu.
Opraštanje nije lako, Mahatma Gandi je rekao: ‚‚Slab nikada ne može oprostiti. Opraštanje je odlika jakih.‚‚ Vaš ego će pružati žestok otpor. U vašoj glavi čućete glas: ‚‚Zašto ja da oprostim? Zar nećeš time samo pokazati slabost! Daćeš zeleno svetlo da te dalje spuštaju i maltretiraju‚‚…da ne dužim, jasno vam je kakav ton će zauzeti ego u vama. Odbrana sopstvenog integriteta po bilo koju cenu! Jedino što vi treba da učinite jeste da ne dopustite egu da preovlada vama. Vaše više ja zna šta je zaista najbolje za vas, čim utišate ego rešenje će se samo pojaviti. Opraštanje ne znači da odobravate tuđe ponašanje već da puštate iz svog srca bes, povređenost i ogorečenost.
Koliko je opraštanje značajno za naše zdravlje pokazale su razne studije sprovođene kako u prošlom veku tako i u ovom . Nauka je utvrdila da oproštanje dobro utiče na naš imuni sistem, krvni pritisak je manji, rane brže zaceljuju, srce nam je zdravije, manje smo skloni depresiji, anaksioznosti, međuljudske veze su nam bolje, samopoštovanje je veće a time je i psihičko stanje bolje i na kraju duhovno blagostanje je povećano.
Sada kada znate koje su sve blagodeti oproštanja ne treba da vas čudi što u religiji ono zauzima značajno mesto. Kako u hrišćanstvu tako i u judaizmu, hinduizmu, islamu, i ostalim religijama opraštanje je nešto čemu svako ljudsko biće treba da teži.
Šta nam je činiti i kako doći do oproštanja na što lakši i bezbolniji način? Kao prvo pokušajte da se stavite u tuđe cipele, pogledajte situaciju iz druge perspektive. Većinu stvari ljudi rade ne zato što su loši ili zli, već zato što su i oni isfrustrirani, povređeni i prosto ne znaju drugačije. Oni samo rade onako kako u tom momentu misle da je najbolje. Ili još češće ne misle već samo reauguju i to uglavnom uz savetovanje ega, koje nema opciju opraštanja u svom meniju. Kada ovo shvatite jedan korak ste bliže oproštaju.
Dalje kada želite sebi najbolje a znate da je oproštaj zaista lekovit, onda ćete sve dati od sebe da to i učinite. Za početak prestanite na sebe gledati kao na žrtvu i vratite kontrolu u svoje ruke, tako ćete svoj život prestati da bojite povređenošću a samim time ćete ubrzati proces opraštanja.
Prisetite se momenata u vašem životu kada ste vi bili ti koji ste se ogrešili o nekog i kako su vam te osobe oprostile. Da li im je bilo lako, šta su vam rekle i kako su se ponašale prema vama.
Dobro je i porazgovarati sa nekim, ali imajte na umu da ovaj razgovor treba da bude produktivan i da vas odvede u pravcu opraštanja, zato dobro promislite koja je to osoba sa kojom možete porazgovarati na pravi način.
Pomoć možete pronaći i u pisanju dnevnika, kada se stvari stave na papir postaju mnogo jasnije pa stoga nije na odmet da uzmete olovku ili tastaturu u ruke.
Takođe jedan od meni najomiljenijih metoda jeste meditacija. Otkad sam je otkrila postala je fenomenalno sredstvo kako za smirivanje uma tako i za dobijanje odgovora.
Jedna od predivnih vežbi koju sam naučila od Lujze Hej a namenjena je opraštanju roditeljima jeste da zamislite svog oca kao malo dete od nekih 5 godina uplašenog, uplakanog, samog, priđite mu zagrlite ga i recite mu da je sve u redu, utešite ga lepim, nežnim rečima ljubavi. A potom kada vidite kako se smiro smanjite ga u svom umu toliko da može da stane u vaše srce. Isto to uradite i sa vašom majkom. Predivna vežba koja će vam svakako pomoći da pustite svu ozlojeđenost prema roditeljima, naravno ako je imate.
Sada kada znate kako da oprostite drugima vreme je da se osvrnemo na najvažniju osobu kojoj treba da oprostite za sve. Pitate se ko je to? Vi. Najvažnija osobo kojoj treba da oprostite jeste vi sami. Oprostite sebi za sve greške koje ste učinili, za sve pogrešne reči koje ste rekli. Oprostite sebi za sve nemile događaje koji su nastali vašom greškom. Oprostite sebi ama baš za sve. Bilo je šta je bilo, naučili ste iz tih nemilih situacija mnogo štošta i sada ste svesnija i bolja osoba koja takve stvari više nikada neće ponoviti jer zna šta su posledice ako ih učini. I ovde možete primeniti poslednji deo Lujzine vežbe a to je da zamislite sebe kao uplakano i uplašeno dete od 4 godine , priđite mu i utešite ga, pokažite mu da je voljeno i potom ga smanjite i stavite u svoje srce. Nakon ove vežbe osećaćete se kao ponovo rođeni. U duši će vam biti neki spokoj nemoguć da se opiše.
Opraštanje drugima za njihove greške usmereno je ne ka njima i njihovoj promeni već ka vama i vašem miru u duši i srcu. Takođe ako ste vi neko kome treba neko drugi da oprosti to je do njega, vi tu ne možete ama baš ništa da uradite, sem da prepustite toj osobi da postane spremna za oproštaj. Kakav god da bude ishod poštujte njenu odluku.
I na kraju opraštanje je jedna tako divna i velika stvar za ljudsko srce. Ono vas uzdiže i oslobađa. Omogućava vam da krenete napred pročišćeni od gorčine iz prošlosti. Sa opraštanjem ne menjate prošlost ali svakako menjate budućnost a to je dobro znati. Koliko još sada odlučite se da krenete stazom opraštanja.
Lauren
8 јуна, 2017 at 12:16 amI love it when people come together and share views, great blog,
keep it up.